Jos uvek sanjam, i nikada necu prestati...
Published on 03/28,2010
Nikada necu prestati da sanjam, ma koliko to bolelo!
Ja zasluzujem vise i bolje. Ti zasluzujes to sto imas, a mene ne vise. Ja zasluzujem da se neko bori za mene, da ne zeli da me boli, da ga nije sramota da stane pored mene, a da se ne osvrce, da ne otresa sa sebe moje mirise sa strahom. Ja zasluzujem vise od ovoga sto si mi dao. Javi se u zivotu kada budes povredjen kao ja, tada cemo moci pricati ravnopravno. A patices, videces, i tragaces, ali naci mir neces. Ipak ja nikada necu preboleti, uvek cu patiti za tvojim usnama, za tvojim dodirom i pogledom punim ljubavi. Ali reci bole...
Sanjati je uvek lepo, budjenje ume da bude bolno...
e, iz takvih snova se tesko ili nikad ne probudimo...
Ma kako boljelo buđenje uvijek nudi novu šaansu. Iskoristi pravu.
pozdrav
...al jutro nosi golu istinu.Da sve je bilo uzalud.
Nazalost toga smo obe svesne,pitanje je samo kada pustiti.Idi,vreme je...
Ne mogu da zaspim, pa vise i ne sanjam, tuzna sam. Kada bih bar zaspala, sve bi bilo lakse, u snu bi opet bio pored mene
Znam kako ti je.Nemas pojma kako te razmem...
Mozda je i najbolje ovako,plakati sada da bi ti sutra bilo bolje.Ja jos uvek kradem na kasicice,a znam da me sutra cekaju dani za plakanje.Veruj nekada je bolje samo strgnuti flaster,nego godinama se mrcvariti.Znas,zavidim ti na snazi da stavis tacku.Ja sebi govorim,jos malo,jos nedelju,mesec...A veruj mi da sve teze zaspim,a o jutrima da ti ne pricam.Onaj osecaj rano ujutru sto ti zgrci utrobu.
Bicemo dobro nas dve,zar ne?
Ljubim :*
Al plac ne prestaje,... ne mogu ni da jedem ni da spavam, a moram da glumim na poslu, pred svima, a raspadam se, uzasno je tesko.